Zavodljivi patrljci
ljudi bez udova i oni koji ih vole
[...]
Na Internetu, popularne web strane slave posebnu vrstu fetiša, slave "ljubitelje" (devotees) i njihovo obožavanje koje ima formu seksualne okupiranosti amputircima. Naučni termin za taj fetiš je acrotomophilia, ali većina "ljubitelja" odbija tu oznaku datu od strane medicinskog establišmenta, jer veruju da ih svaka reč koja zavšava na "filia" svrstava zajedno sa širokom lepezom perverznjaka koji popularišu na web-u grupe za alternativni seks.
Don, čest učesnik Internet diskusija o "ljubiteljstvu", odbacuje da je "ljubiteljstvo" bolestan ili perverzan fetiš. Odgovarajući na pitanje o svojoj motivaciji da želi partnera kojem je amputiran neki ud, on kaže: "To je kvalitativno ista stvar kao privlačnost bilo koje druge osobine osobe suprotnog pola. Pitajte nekoga ko voli crvenokose ili žene sa velikim grudima zašto ga privlače baš ti atributi i on će vam dati isti odgovor, 'Ne znam'".
Dr Robert Polak, sertifikovan od strane Američke asocijacije seksualnih terapeuta, konsultant i terapeut, profesor psihologije na Univerzitetu Džordžija, sposoban je da baci tek nešto malo više svetlosti na žudnje "ljubitelja". "Akrotomofili razvijaju svoju sklonost u veoma ranom periodu, obično pre puberteta. Njih ne "uključuje" celo telo, nego karakteristika amputacije. Patrljak amputiranog uda je ono što ih "uključuje". Zašto se to dešava mi zaista ne znamo, ali to je verovatno nešto naučeno nesvesno i pod uslovima velikog uzbuđenja."
[...]
Velika prepreka muškim "ljubiteljima" je mali broj žena-amputirki u opštoj populaciji. U Sjedinjenim Državama ima oko 2,5 miliona amputiraca, od kojih su oko jedan milion žene. Dok većina muškaraca može da sretne veliki broj zgodnih žena tokom šetnje korzoom, "ljubitelj" ima sreće ako sretne ženu-amputirku jednom u mesec dana.
Majk, "ljubitelj" iz Kalifornije, prevazišao je taj problem tako što se angažovao u aktivnostima kojima se bave osobe koje su izgubile udove. On radi kao instruktor skijanja za skijaše-amputirce, volontira u lokalnoj grupi za podršku amputircima i na Paralimpijadi. On je bio u kontaktu sa oko 1.000 žena-amputirki.
Mnoge veze između amputirki i "ljubitelja" bile su u toj meri uspešne da su se završile brakom.
Dona, stara 32 godine, postala je amputirka u petnaestoj godini. Posle neuspelog braka Dona je srela Šona.
"Već sam poznavala Šona kao prijatelja, kada sam otkrila da je 'ljubitelj' ja sam inicirala vezu zato što me je veoma privlačio. Ja sam se, zbog svoje amputacije, uvek plašila da prilazim muškarcima ali sam znala da amputacija neće biti problem u odnosima sa Šonom. Mislim da sam zgodna, tako da ne mislim da je to što sam izgubila nogu jedino što Šona privlači na meni. Sve u svemu, mi smo otkrili da nam se ličnosti uzajamno veoma slažu. Ne bih mogla da budem srećna kad bih osećala da je fizička privlačnost jedino što nas drži zajedno. Ja sam bila prva amputirka sa kojom je Šon ikada bio. On mi je rekao da, mada su ga uvek privlačile amputirke, to nije za njega jedina važna stvar u nalaženju partnera."
[...]
Engleski original ovog teksta "Humping Stumps: The Limbless and the People
Who Love Them" by Ian Gregson, dostupan je na sajtu Amputee Web Site
