Pre nešto više od tri godine ovaj sajt je, pod motom "Amputacija nije prepreka za ljubav", počeo sledećim rečima:
Verujem da ima devojaka koje su nesrećne zbog svog hendikepa i usamljene. Zašto se ne bi dopisivali, posle toga možda i upoznali? Od toga može da ne bude ništa, ali može da postane i predivna veza puna poštovanja, ljubavi i nežnosti, koja će se na kraju završiti – brakom.
Ne, ovo nije nikakva šala, sasvim sam ozbiljan i zaista želim da upoznam devojku bez jedne noge ili, eventualno, bez jedne ruke.
Možete mi pisati na e-mail adresu:
Sajt je, dakle, već dugo na Internetu, pa je došlo vreme da se sumiraju rezultati. To ću uraditi u tri sledeća poglavlja:
- Da li je amputacija prepreka za ljubav?
- Cyber-teroristi protiv jednonogih žena
- Živeti sa ženom bez noge
Da li je amputacija prepreka za ljubav?
Što se osnovne svrhe tiče – nalaženja devojke bez noge – sajt se pokazao kao totalan fijasko. Od nastanka sajta do danas javila mi se samo jedna jedina devojka koja je zaista bez noge (a i ona se javila polazeći od Yahoo profila, a ne od ovog sajta) i jedna koja tvrdi da je bez noge, ali mnogo štošta ukazuje da je reč o lažnom predstavljanju.
Sajt je doživeo iznenađujuće veliku promociju. Da sad zanemarimo činjenicu da je ovaj sajt izuzetno visoko plasiran na bukvalno svim svetskim pretraživačima, sad pre svega govorim o promociji koja je išla mimo mene.
Između srbovanja i SF-a
Naime, URL do ovog sajta prenošen je na bezmalo svim viđenijim forumima u bivšoj Jugoslaviji: od hrvatskog foruma specijalizovanog za Web dizajn, do isključivo ženskog foruma Ana; od bezbroj foruma posvećenih svemu i svačemu, do foruma koji se bavi isključivo SF-om; od hard-metal foruma pa do foruma koji se bavi Tolkinovim delima... Tome treba dodati na desetine Blog-ova, Vodnikov ekstenzivan spisak URL-ova Do dna, top listu linkova BeogradCafe, sajt Srbovanje i mnoge druge... Ali i neke bizarne stvari, poput činjenice da je jedan broj ljudi, iz meni nepoznatih razloga, u svojim profilima na raznim forumima navodio URL do ovog sajta kao svoj home page.
Rezultat? Sajt je do sada posetilo preko 20.000 posetilaca, koji su otvorili bezmalo 60.000 strana. Mnogo ili malo? Mada se ne zna tačno kolika je domaća Internet-populacija (razna istraživanja navode da je na Internetu od 4% pa sve do 32% građana Srbije i Crne Gore), mislim da je u odnosu na ukupan broj korisnika Interneta kod nas (koliki god da je) – posetilaca bilo malo.
S druge strane, kad se uzme da se na upite tipa "amputacija, amputirac, amputirci, amputirke, bez noge..." na bezmalo svim pretraživačima u zemlji i svetu ovaj sajt pojavljivao na prvom, ili na jednom od prvih nekoliko mesta (interesantno je da je više od godinu dana na Google-u upit "proteze, rudo" davao na prvom mestu ovaj sajt, a tek više desetina mesta niže sajt Ortopedskog preduzeća "Rudo", koje se bavi izradom proteza za amputirce), onda bi se reklo da nema jugoslovenskog amputirca i amputirke na Internetu a da nisu "naleteli" na ovaj sajt. Barem ako kao razumnu uzmemo pretpostavku da se amputirci i amputirke na Internetu zanimaju za stvari koje se tiču amputiraca.
Ima li u Srbiji žena bez noge?
Jedan od dva sledeća zaključka je, dakle, neminovan: ili srpske i jugoslovenske amputirke ne koriste Internet, ili naše amputirke smatraju da je "ponuda" koja je izneta na ovom sajtu neprihvatljiva?
Mada prva pretpostavka izgleda sasvim neverovatno, ne bi je trebalo odmah isključiti. U zemljama poput Angole i Kambodže amputirke su na socijalnom dnu. Srbija je po mnogo čemu "afrička zemlja" i osnovano se može prepostaviti da nije mali broj srpskih amputirki koje su takođe na socijalnom dnu i Internet im je zato uglavnom nedostupan.
Može se postaviti i pitanje: "A zar nisu onda te amputirke mogle saznati za ovaj sajt od nekog poznanika koji ima pristup Internetu?" Tu pak na scenu stupa jedno svojevrsno slepilo koje ovdašnji zdravi ljudi imaju prema ženama-amputirkama, koje je mene zaprepastilo.
Naime, neko sa sklonošću poput moje uvek se raspituje za amputirke. Na moje najveće iznanađenje, ogromna većina ljudi mi je odgovorila da nikada u životu nisu videli ni jednu ženu bez noge, a jedan mnogo manji broj kaže da "jednom jesu videli jednu staru ženu koja nema nogu". Ako sam ja, sasvim slučajno, za svog života na ulici sreo bar 40 žena kojima je jedna noga amputirana iznad kolena, od toga bar 15 mlađih žena i bar 5 veoma zgodnih i privlačnih žena bez noge (i tu sad računam samo one koje su se kretale bez proteze, samo sa štakama) – postavlja se pitanje kako je moguće da ostali ljudi nisu videli ni jednu jedinu?
Hoće li vas amputirka izbaksuzirati?
I nije moguće! Ostali ljudi (makar oni koji žive u velikom gradu kao što je Beograd) videli su bar isto toliko žena bez noge koliko sam video i ja, ali su to negde potisnuli i zaboravili kao neprijatno iskustvo. Uvek se tu setim priče jednog školskog druga, koji mi je rekao da kad sretne ženu bez noge pređe na drugu stranu ulice jer mu je "strašno da to vidi".
Ili se setim jednog ličnog iskustva od pre dvadesetak godina... Mlada, lepa i veoma zgodna žena bez desne noge, na štakama, u maloj radnjici sa dečijom odećom kod Kolarčevog univerziteta razgleda robu, a ljudi ulaze u radnju i kad ugledaju mladu ženu bez noge – odmah se okrenu i izađu! Šta li su mislili, da će ih žena bez noge izbaksuzirati? Da će im deca ostati bez noge ako kupuju u toj radnjici?
Da, baš strašno, žena bez noge! Uvek sam se pitao, a pitam se i dan-danas, kako li se osećalo to lepo, milo i nežno stvorenje suočeno sa takvom količinom svakodnevne otvorene i okrutne diskriminacije?! I to samo zbog toga što je ta – inače predivna mlada žena, kakvu bi svako normalan poželeo u svom društvu – imala nesreću da joj je jedna noga amputirana.
Da, dame i gospodo, to je Srbija.
Pa onda nije ni čudo što se ovdašnji prostački odijum prema ženama bez noge – i invalidima uopšte – prenosi, kako ćemo videti u nastavku, i na onoga kome se sviđaju žene bez noge.
Cyber-teroristi protiv jednonogih žena
Ovaj sajt je, dakle, izazvao reakcije... Pa da vidimo i kakve!
Jedan od najtipičnijih komentara na forumima bio je da onaj ko je napravio ovaj sajt jednostavno ne može biti ozbiljan, jer je "nemoguće da iko može da bude sa ženom bez noge". U tom smislu su bili i komentari da je baš neukusno praviti "takve neslane šale sa invalidima". Piscima ovakvih komentara bilo je po pravilu totalno neprihvatljivo da im životni saputnik bude neko ko nema nogu ili ruku i nisu čak ni kao malo verovatnu mogućnost dopuštali da je uopšte moguće biti u ljubavnoj vezi ili braku sa amputirkom.
Stepenicu niže, ali i znatno malobrojniji od prethodnih, bili su stavovi da bi, u načelu, moglo da se bude u vezi i sa ženom bez noge, ali da nije normalno da neko zaista želi da bude u vezi sa ženom bez noge.
"Noga ispod haljine"
Uz takve stavove često se ispoljavala i jedva prikrivena odvratnost prema amputirkama, pa i prema invalidnim ženama uopšte. Tako npr. jedna žena piše: "Ovo je grozno. Najgore mi je ono njegovo opisivanje noge ispod haljine... Brrrr..." Šta li je to grozno i neobično u ženskoj nozi ispod haljine? U stvari, ona je htela reći "opisivanje patrljka noge ispod haljine", ali toliko je zgrožena da se čak ne usuđuje ni da upotrebi tu reč – patrljak – nego ga eufemistički naziva "nogom ispod haljine". Treba zaista biti "slep kod očiju" pa ne videti da je ovako ispoljeno gnušanje tekstom, u svojoj osnovi, posledica gnušanja samim ženama-amputirkama.
Bilo je i optužbi da iza svega stoji koristoljublje, pa sam tako dobio i jedan ovakav e-mail: "Lukav si ti, ali provalio sam te! Znaš da ovde na Serbiancafe-u ima jedna bez noge, puna je k'o brod, ćerka bogataša. Ko se njome oženi ima sve probleme u životu da reši. Dopisivali smo se, nudila se ona meni, sva je zagorela, niko je neće. E vala neću je ni ja, džaba joj pare kad nema nogu."
A bilo je i bljutavo-crnohumornih komentara, poput: "zamisli, vode ljubav, on joj digne onu jedinu nogu na rame a ona se preturi na drugu stranu" ili "još bolje da nema obe noge, onda može dok je j*** da je vrti kao helikopter". Ovo je, uzgred budi rečeno, prilično rasprostranjen oblik srpskog "humora" o amputirkama, na domaćim sajtovima specijalizovanim za viceve možete naći više sličnih "bisera" o ženama bez noge, a verovatno "najduhovitiji" je onaj o ženi bez obe noge okačenoj na granu.
"Znam ko si, naćiću te..."
Ali, naročito u početku, možda najčešća reakcija na ovaj sajt bilo je slanje pretećih poruka. Bilo je tu svega, od pretnji ubistvom i odsecanjem udova, pa do onog čuvenog "znam ko si, znam gde stanuješ, doćiću ti na vrata pa ćeš videti ti svoju ženu bez noge!" Naravno, ni jedan od ovih "hrabrih" junoša nije bio baš toliko hrabar da se isprsi drugačije nego zaštićen "anonimnošću" na Internetu. Deo ovih pretnji upućivan je na e-mail, ali deo je publikovan i na javnim forumima.
Interesantno je primetiti da ni jedan moderator foruma nije nalazio za shodno da ovakve preteće poruke briše, ako već ne i da banuje pošiljaoca. Ili makar da ga opomene. U Srbiji je, izgleda, greh i neprihvatljivo tražiti ženu bez noge, ali je sasvim prihvatljivo javno pretiti nekome ubistvom samo zato što se ne slažemo sa njegovom seksualnom orijentacijom.
Isto tako, na desetine posetilaca ovih foruma je meni postavljalo raznorazne psihijatrijske "dijagnoze" (mada se ne bi reklo da je iko od njih bio psihijatar, po stilu pisanja bi se pre reklo da jedva imaju završenu osnovnu školu), ali istovremeno bukvalno ni jedan nije postavljao nikakvu "dijagnozu" pošiljaocima pretećih poruka. I ovim samoukim "psihijatrima" delovalo je, dakle, sasvim prihvatljivo pretiti javno nekome ubistvom, sakaćenjem ili prebijanjem, samo zato što se njegov izbor ljubavnog i životnog partnera razlikuje od toga što oni veruju da bi trebalo da bude njegov izbor.
Sa bin Miladinom u Evropu
Nije manje interesantno da, mada je većina posetilaca sajta bila iz drugih bivših jugoslovenskih republika, pretnje su – bez i jednog jedinog izuzetka – stizale isključivo iz Srbije. A posle se čudimo zašto svi odoše u Evropu, a samo mi ne?!
Ipak, možda je najinteresantnije to da su pretnje prestale da stižu otkako sam jednome od tih koji su bahato verovali da su zaštićeni "anonimnošću na Internetu" javno obelodanio ime, prezime i adresu, te mu zapretio policijom. Ovo upućuje ili na to da je većinu pretećih pisama i poruka slala jedna te ista osoba, koristeći više Internet naloga i e-mail adresa, ili da su pretnje stizale od grupe ljudi koji su na neki način bili u vezi. Koja god od ove dve pretpostavke da je tačna, radi se očigledno o nekoj vrsti cyber-terorizma. Maler, ovog puta su ti balkanski "cyber-teroristi", sa sve svoja tri padeža i dva razreda osnovne škole, naleteli na nekoga ko ume da se brani.
Empatija
Naravno, bilo bi nepravedno ne reći da je bilo i pisama podrške. Bilo ih je malo, ali su se sva upadljivo isticala iskrenim čovekoljubljem, empatijom i željom za dobrobiti drugih. Nekoliko poruka koje se mogu shvatiti kao podrška objavljeno je i na ženskom forumu Ana. Ovom prilikom se onima koji su slali takve poruke još jednom zahvaljujem.
Živeti sa ženom bez noge
Ostaje da se odgovori na pitanje koje se najčešće postavljalo, a ono glasi "da li ja zaista ozbiljno mislim da svoj život provedem zajedno sa nekom ženom-amputirkom? Da, ja zaista to ozbiljno mislim!
Moja sklonost ka amputirkama je, bez najmanje sumnje, jedna od najtoplijih, najhumanijih i najljudskijih seksualnih orijentacija koje se uopšte mogu zamisliti. Nemam nameru zbog te svoje sklonosti nikome da se pravdam, još manje ikome da se izvinjavam, uključujući tu i žene-amputirke.
Pogotovo nemam nameru da se pravdam onima koji sasvim otvoreno kažu da ni pod kakvim uslovima ne bi živeli sa telesno hendikepiranom osobom, a baš takvi su me najviše napadali. Kad neko ko izjavljuje da nikada ne bi svoj život podelio sa invalidom napada nekoga ko upravo to namerava da uradi, onda to više nije puki nedostatak tolerancije i razumevanja, onda je to – običan bezobrazluk!
Lucidno je bilo zapažanje jedne komentatorke sa foruma Ana, da "svaka od nas sutra može postati amputirka". Da li su one žene koje su me kritikovale, i koje su izjavljivale da im je život sa invalidom neprihvatljiv, razmišljate da bi se moglo desiti da i same postanu invalidi? Da li su oni muškarci koji su me kritikovali i koji su izjavljivali da im je život sa invalidom neprihvatljiv ujedno time svojim partnerkama rekli da će ih ostaviti desi li im se da postanu invalidi? Internet je pun priča koje počinju sa "amputirali su mi nogu, a onda me je muž ostavio..." Razmislite malo o tome!
Svi smo mi prisiljeni da ponekad donosimo neke važne odluke u životu... Ja sam odlučio da svoj život podelim sa nekom ženom-amputirkom. Ostaje da vidimo da li će neka žena-amputirka odlučiti da svoj život podeli sa mnom?
Ako mi je dopušteno da prognoziram – mislim da hoće!
